Bitka za Ukrajinu preti glađu neviđenih razmera!

Rusija će morati da spasava izbegle građane, apsolutno oslobođene da umru.

Žestoke borbe u Ukrajini, između ostalog, nastavljaju da uništavaju rezerve goriva i transportnu infrastrukturu zemlje.

U dosadašnjem žaru borbe, čini se da malo ko u Moskvi i Kijevu razmišlja o ovome.

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

Ali do jeseni bi milioni Ukrajinaca mogli da se suoče sa pravom glađu. Osim, što naravno, ovde Rusija ne štedi.

Zašto je, avaj, pretnja glađu prosto „afričkih“ razmera među susedima već danas praktično zagarantovana?

Jer ne samo na jugu Rusije, već i širom Ukrajine, došli su rokovi za prolećne terenske radove.

Ali umesto traktora, njive u zemlji energično oru samo gusenice tenkova, a umesto žita su „zasijane” samo granatama, bombama i minama. I ovde je nemoguće bilo šta promeniti.

Kasno!

Čak i ako sukobi, koji se odvijaju na dinamično promenljivoj liniji fronta ukupne dužine, od skoro 3.000 kilometara, prestanu već sutra.

Prvi razlog: ionako kritično male zalihe bilo kakvog goriva (uključujući i poljoprivrednu mehanizaciju) u Ukrajini su delimično iscrpljene, delimično uništene artiljerijskom vatrom i vazdušnim udarima.

Tako je 24. februara izbio snažan požar na skladištu nafte i u skladištima goriva i maziva ukrajinske vojske kod Harkova.

Dan kasnije, plamen je progutao ozbiljne rezerve goriva Oružanih snaga Ukrajine kod Nikolajeva.

Zato što su se upravo odatle punili jurišnici Su-25, trenažni L-39M i lovci MiG-29 ukrajinske 299. i 204. brigade taktičke avijacije.

27. februara izgorelo je desetine rezervoara najvećeg skladišta nafte u selu Krjački, Fastovski okrug, u blizini grada Vasilkova, kod Kijeva.

Odatle je snabdevan još jedan obližnji vojni aerodrom, sa kojeg su poleteli MiG-ovi 29 40. brigade taktičke avijacije vazduhoplovne komande „Centar“ vazduhoplovnih snaga, Oružanih snaga Ukrajine.

Kao rezultat toga, u javnost izlazi sve više video snimaka različite ukrajinske vojne opreme, napuštene po poljima i putevima samo zato, što u njenim rezervoarima, nije ostalo ni kapi goriva.

Evo svedočenja bivšeg potpukovnika Službe bezbednosti Ukrajine Vasilija Prozorova, koje su objavile RIA Novosti 5. marta, koji se odavno pridružio braniocima Donbasa: „Danas smo putovali (duž linije fronta u Luganskoj Narodnoj Republici – ur.) – gomila napuštene ukrajinske opreme.

Zaista gomila.

Prebrojali smo samo koliko tenkova, desetak. Od toga je jedan oštećen, ostali su netaknuti.

Nema goriva i to je to. Gorivo je na izmaku, gorivo i maziva. Mislim da je ostalo još dan-dva-tri i stvarno će im ponestati goriva.

Nema goriva u Ukrajini.

Belorusija je zatvorila slavinu, Rusija je zatvorila – gde je drugo nabaviti?

Ali ako nema goriva za cisterne, odakle će onda doći za traktore i kombajne?

Uostalom i pre početka ruske specijalne operacije, Kijev je prilično neozbiljno doveo svoje državne zalihe goriva i maziva na nulu.

Evo šta o tome kažu kijevski stručnjaci…

Rukovodilac konsultantske agencije „A-95” Sergej Kujun: prema podacima od 23. februara 2022. (to jest, dan pre početka neprijateljstava), u Ukrajini je bilo oko mesec dana zaliha „dizela”.

Ali uzimajući u obzir paniku, koja je nastala sledećeg dana i brzu potražnju, čak ni mesec dana to možda neće biti dovoljno.

Aleksandar Melničuk, direktor marketinga mreže BRSM-Nafta, smatra da su Kujunove kalkulacije tačne.

Zalihe goriva i prema njegovim podacima biće dovoljno i to za tridesetak dana.

„Vidimo mahnitu, izuzetno veliku potražnju za gorivom.

Benzinske pumpe se mogu „osušiti“ za jedan dan.

Redovi na benzinskim pumpama dostižu dva-tri kilometra od 300-400 automobila skoro širom zemlje.

Operateri nemaju vremena ni da pravilno opslužuju kupce“, napominje on.

Mislite li da će, ako se uspostavi mir, gorivo u Ukrajinu brzo biti isporučeno iz Rusije i Belorusije?

Na nesreću normalnih ljudi u tim krajevima, to je sada skoro svuda nemoguće.

Istovremeno sa skladištima nafte i goriva, zaraćene strane su gotovo potpuno razbile transportnu infrastrukturu Ukrajine.

Ovde je slika jednostavno strašna.

Jedinice i formacije Oružanih snaga Ukrajine, koje se povlače čine sve da ruske trupe, koje učestvuju u specijalnoj operaciji budu lišene mogućnosti da brzo dovedu rezerve, logističke zalihe i municiju.

Da bi to uradili, od prvih dana borbi, njihovi saperi i artiljerija namerno su isključili najveće železničke pruge, teretne stanice, depoe, železničke stanice i automobilske mostove.

Kao rezultat toga, danas nećete moći da putujete iz Rusije u Ukrajinu, ako to želite. Ni na jednom delu naše zajedničke državne granice.

Evo samo nekoliko primera šta je već urađeno u ovoj oblasti oružane borbe.

Stanice u Černigovu, Hersonu, Marijupolju, Nižinu, Konotopu, Rubižnom, Lisičansku, Bahmutu i ​​Volnovahu potpuno su van pogona.

Železničke stanice Kupjansk-Uzlovaja i Izjum kod Harkova su mrtve.

U Sumskoj oblasti, na granici sa Rusijom, namerno je razbijen ceo železnički sektor regiona.

Takođe, dignuti su u vazduh automobilski mostovi preko Dnjepra kod Kijeva, preko reke Severni Donec do grada Sreće kod Luganska, most preko reke Irpen u Demidovskoj oblasti, most na autoputu Novoirpenskaja, most u Gostomelu duž varšavskog autoputa.

Još jedan je na brani preko Severskog Donca u Volčanskom okrugu Harkovske oblasti.

Ova lista skoro potpunog uništenja širom severa, istoka i juga Ukrajine preteće raste svakim danom.

A pošto danas ništa ne nagoveštava da će neprijateljstva tamo uskoro prestati, ispada da se transporter razaranja u duhu taktike „spaljene zemlje“, neće uskoro zaustaviti.

Koji je „starac Hottabich” u stanju da u razumnom roku isporuči gorivo ukrajinskim seljacima ovim putevima, makar i na sekund, ako pretpostavimo da bi ovog proleća, tamošnji seljaci ipak izašli na polja?

Černozem koji će, štaviše, od sada morati da se čisti godinama (ako ne i decenijama!) od nasumično postavljenih minskih polja i neeksplodiranih ubojnih sredstava.

A ako ukrajinski seljaci ne izađu da seju u proleće, u predstojećoj jeseni, neće imati šta da se bere.

A onda, ako drugi civilizovani svet odmah, organizovano i bez preduslova ne priskoči u pomoć nekadašnjoj „svesaveznoj žitnici“, za sadašnju (prema hvalisavim tvrdnjama Kijeva) „agrarnu velesilu“ najtežu, čini se da je glad apsolutno neizbežna.

Istovremeno, čak i ako se uzme u obzir ogromna gomila lokalnog stanovništva, koje je već pobeglo širom Evrope i Rusije u potrazi za spasom, desetine miliona ljudi, koji su ostali u svojim domovima i kolibama i dalje moraju da se hrane „humanitarnom pomoći“ na dan.

Bar do jeseni 2023. godine, kada će se moći barem oprezno sanjati o prvoj punopravnoj „mirnoj“ žetvi.

Međutim, kao rezultat tekuće bitke za Ukrajinu, problem bezbednosti hrane do jeseni 2022. biće najakutniji, ne samo za ovu zemlju.

Kako kažu, „zubi na policu“ zaista mogu da stave milione ljudi na Bliskom istoku i u severnoj Africi.

U mnogim državama od kojih Kijev već dugi niz godina u prosperitetnim godinama vrši velike isporuke svog žita.

Na primer, Jemen, gde je do 30 miliona ljudi bukvalno gladovalo i pre sadašnjih strašnih događaja, uvezao je i do 27 odsto prehrambenog žita iz Ukrajine.

Egipat, sa svojih skoro 100 miliona stanovnika, dobijao je i do 90 odsto ove vrste hrane iz istog mesta, kao i iz Rusije.

Sada to znači da samo naša zemlja ostaje partner Egipćana ovde. Ko i kako popuniti nišu, koja je ostala bez roditelja za Kairo, ne zna se.

Ne zna se kako i kome nahraniti Liban žitom, do 60 odsto pšenice, kojom je Kijev isporučivao.

Ko će i kako nadoknaditi gotovo neizbežni gubitak od 33 miliona tona suncokretovog ulja sa svetskog tržišta, koje je Ukrajina izvezla tek 2021. godine?

Ispostavilo se da problem sigurnosti hrane, postaje problem skoro, pa širom sveta.

Istovremeno, biće neophodno organizovati humanitarno „hranjenje” ne samo za Ukrajince.

Ovaj zadatak postaje sve veći i teže rešiv – za sve učesnike.

Borba.info

Pratite “Borbine” odabrane vesti na mreži “Telegram”, na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

Check Also

Može li Evropska unija da ostane ujedinjena?

Budućnost Evropske unije izgleda sve mračnija, jer se suočava sa „više od samo egzistencijalnog izazova“, …