Izgleda da je došlo do kraja: Rusija raspoređuje najopasnije oružje na svetu

Na jednom od najvažnijih položaja ruskih strateških raketnih snaga zabeležene su aktivnosti koje su privukle pažnju britanskih vojnih analitičara i otvorile pitanje koliko je Moskva odmakla u modernizaciji svog nuklearnog arsenala.

Satelitski snimci područja u blizini grada Užura, u Krasnojarskom kraju, ukazuju na moguće početne korake u raspoređivanju nove ruske teške interkontinentalne balističke rakete RS-28 „Sarmat“.

Reč je o položajnom rejonu 62. raketne divizije, čije je aktivnosti analizirao britanski Međunarodni institut za strateške studije (IISS).

Kako prenosi Telegram kanal WarGonzo, britanski stručnjaci objavili su fotografije nastale 6. juna 2026. godine, na kojima se mogu uočiti promene karakteristične za pripremu podzemnog raketnog silosa. Prema njihovoj proceni, radovi na lansirnom položaju mogli su već tada da budu u završnoj fazi.

Analitičari smatraju da nije isključena mogućnost da je proces otišao i korak dalje, odnosno da je raketa već počela da se postavlja u silos. U međuvremenu je prošlo nekoliko meseci, pa IISS dopušta mogućnost da je jedna od sekcija „Sarmata“ već spuštena u podzemno lansirno postrojenje.

Međutim, satelitske fotografije ne pružaju dovoljno dokaza za konačan zaključak o operativnoj spremnosti sistema. Britanski institut zato ne potvrđuje da je raketa već spremna za borbenu upotrebu, već ukazuje na aktivnosti koje bi mogle predstavljati početak njenog raspoređivanja.

Ovakav razvoj događaja poklapa se sa planovima koje je ruski predsednik Vladimir Putin predstavio u maju ove godine. On je tada najavio da će prvi raketni puk opremljen sistemima RS-28 „Sarmat“ biti uveden u borbeno dežurstvo do kraja 2026. godine.

„Sarmat“ ima posebno mesto u programu modernizacije ruskih strateških nuklearnih snaga, budući da je predviđen kao zamena za sovjetsku tešku interkontinentalnu balističku raketu R-36M2 „Vojvoda“. Ovaj sistem, poznat i pod NATO oznakom „Satana“, približava se završetku svog eksploatacionog veka.

Prelazak na novu generaciju raketa, međutim, ne zahteva potpunu obnovu postojeće infrastrukture. Ruski konstruktori zadržali su gotovo iste dimenzije koje ima „Vojvoda“, čime je omogućeno korišćenje postojećih podzemnih lansirnih silosa uz relativno male tehničke izmene.

Na značaj takvog rešenja ranije je ukazao vojni komentator RIA Novosti Andrej Koc. Prema njegovoj oceni, usklađenost dimenzija dva raketna sistema predstavlja ogromnu prednost za ruske Strateške raketne snage, jer se zamena zastarelih projektila može sprovesti znatno brže nego u slučaju izgradnje potpuno novih lansirnih položaja.

Minimalne modifikacije postojećih silosa istovremeno znače da modernizacija ne mora biti praćena velikim građevinskim zahvatima i ogromnim dodatnim troškovima. Time se otvara mogućnost da preoružavanje jedinica koje koriste „Vojvodu“ bude završeno u veoma kratkom roku.

Upravo zbog toga aktivnosti na položajima 62. raketne divizije imaju poseban značaj. Ukoliko su britanski analitičari pravilno protumačili satelitske snimke, Rusija je već započela praktičnu fazu raspoređivanja raketa koje treba da zamene jedan od najpoznatijih sistema njenog strateškog arsenala.

Za sada ostaje otvoreno pitanje da li je u silos kod Užura već postavljena kompletna raketa ili su radovi još u fazi pripreme. Ipak, procene IISS pokazuju da se aktivnosti na terenu uklapaju u najavljeni rok za uvođenje prvog puka „Sarmata“ u borbeno dežurstvo do kraja godine.

Da podsetimo, karakteristike „Sarmata“ svrstavaju ga među najmoćnije interkontinentalne balističke rakete na svetu. Njegov procenjeni maksimalni domet iznosi do 18.000 kilometara, što omogućava gađanje ciljeva na gotovo bilo kojoj tački planete.

Raketa koristi višestepeni pogon na tečno raketno gorivo, ima lansirnu masu od oko 208 tona i može da ponese borbeni teret težak do 10 tona. Prema dostupnim procenama, „Sarmat“ može nositi do 10 nuklearnih bojevih glava sa nezavisnim navođenjem, pri čemu se snaga pojedinačne glave procenjuje na približno 550 do 750 kilotona TNT-a.

To znači da bi ukupna eksplozivna snaga deset takvih bojevih glava mogla da dostigne između 5,5 i 7,5 megatona, zavisno od konfiguracije. Raketa je projektovana i za nošenje hipersoničnih borbenih blokova „Avangard“, dok njene moguće putanje preko Severnog ili Južnog pola dodatno otežavaju zadatak protivraketne odbrane.

Check Also

Vašington okreće leđa Evropi: Sprema se vojni potres kakav NATO nije doživeo

Unutar NATO-a produbljuju se podele koje bi mogle da promene odnose između Sjedinjenih Država i …