Bivši američki diplomata otkriva Trampov najveći strah: Rat je postao zamka

Rat sa Iranom doveo je američkog predsednika Donalda Trampa u položaj u kojem bi svaka naredna odluka mogla da izazove ozbiljne političke i vojne posledice, dok se u Vašingtonu razmatraju mogućnosti nove eskalacije sukoba.

Nekadašnji američki diplomata i savetnik Baraka Obame za Bliski istok Robert Mali ocenio je u intervjuu za nemački Der Spiegel da se američka vojna operacija protiv Irana pretvorila u katastrofu. Prema njegovim rečima, Tramp je od početka računao na pogrešne pretpostavke, a sada se suočava sa problemom koji ne može jednostavno da reši.

Mali, koji je učestvovao u pregovorima o iranskom nuklearnom sporazumu 2015. godine, smatra da je rat značajno doprineo neuspehu republikanaca na izborima za Kongres. Protivljenje američkih birača nastavku sukoba toliko je izraženo da bi moglo da promeni politiku Bele kuće.

Tramp je neposredno pre izbora nagoveštavao nove vojne operacije, ali je ove nedelje izjavio da je rat praktično završen. Sličnu tvrdnju izneo je još u februaru, neposredno nakon prvih udara, kada je saopštio da su ciljevi ostvareni, da bi zatim nastavio operaciju.

Mali smatra da novi napadi ne bi doneli rezultate koje Vašington do sada nije uspeo da postigne. Međutim, američkog predsednika, prema njegovoj proceni, ne sputavaju samo strateški razlozi.

„Tramp se plaši da će, ako sada završi rat, izgledati kao gubitnik. A to je ono što mrzi više od svega“, izjavio je Mali.

Najverovatniji scenariji su održavanje postojećeg stanja ili iznenadno povlačenje američkih snaga iz Persijskog zaliva. Ipak, ministar odbrane Pit Hegset i izraelski premijer Benjamin Netanjahu mogli bi da ubede Trampa da je nova eskalacija jedini način da odgovori kritičarima.

Takav razvoj događaja mogao bi da izazove opasnu reakciju Teherana. Mali upozorava da su SAD i Izrael pogrešno verovali da isključivo oni određuju tok sukoba. Iran je pokazao veliku otpornost i sposobnost da ograničenim vojnim sredstvima nanese štetu protivnicima, ali i svetskoj ekonomiji.

Tramp računa da će pomorska blokada i sankcije ugušiti iransku ekonomiju, ali takva strategija pretpostavlja da Teheran neće odgovoriti. Iran bi mogao da intenzivira raketne napade i upotrebu bespilotnih letelica protiv regionalnih država i američkih objekata, čime bi Vašington bio primoran na novu reakciju.

Posebnu zabrinutost izazivaju američki planovi za moguće nove udare. Demokratski senator Kris Merfi nazvao ih je „bezumnim“ nakon zatvorenog brifinga i upozorio da bi njihovo sprovođenje praktično obesmislilo međunarodno pravo.

Mali pretpostavlja da bi planovi mogli da uključuju masovne napade na civilnu infrastrukturu, elektroenergetske mreže, mostove i elektrane. Pominjana je čak i mogućnost upotrebe nuklearnog oružja, mada bivši diplomata teško može da zamisli da bi američka administracija zaista preduzela takav korak.

On upozorava na dugogodišnju slabost američke spoljne politike: kada sankcije ne daju rezultate, uvode se nove, a kada bombardovanje ne donese pobedu, povećava se intenzitet udara. Sličan pristup primenjivan je u Vijetnamu i Avganistanu, bez očekivanog ishoda.

Mali ističe da je Iran tokom sukoba postupao predvidljivije od SAD. Teheran je sprovodio ono na šta je ranije upozoravao, dok američka politika sve više zavisi od odluka jednog čoveka. Iransko rukovodstvo već je poručilo da, ukoliko ne bude moglo da izvozi naftu, ni druge države regiona neće moći nesmetano da je izvoze.

Takođe je upozorilo da će na napade protiv svojih energetskih objekata odgovoriti udarima na energetsku infrastrukturu širom regiona.

Još ozbiljnija posledica rata mogla bi da bude promena iranske nuklearne politike. Mali procenjuje da je želja dela iranskog rukovodstva da razvije atomsku bombu sada deset puta snažnija nego pre sukoba.

Iran je ranije izbegavao ubrzavanje nuklearnog programa zbog straha od američkih i izraelskih napada. Pošto je ipak napadnut, deo rukovodstva mogao bi da zaključi da više nema razloga za uzdržanost.

Takvu odluku otežavaju duboka infiltracija izraelskih obaveštajnih struktura u Iran i mogućnost ranog otkrivanja programa. Osim toga, Rusija i Kina teško da bi podržale napuštanje Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja.

Ipak, zahtevi za takvim korakom postaju sve glasniji. Mali u tome vidi paradoks rata koji je trebalo da spreči Iran da dođe do atomske bombe, a sada je povećao verovatnoću upravo takvog razvoja događaja.

Uprkos tome, diplomatski sporazum i dalje je moguć. Iran zahteva prekid sukoba na svim frontovima, uključujući Liban, slobodnu prodaju nafte, ublažavanje sankcija i pristup zamrznutoj imovini. SAD traže otvoren Ormuski moreuz, međunarodne inspekcije i delotvorna ograničenja iranskog nuklearnog programa.

Svi ti elementi već su bili obuhvaćeni junskom deklaracijom o namerama. Glavna prepreka ostaje redosled ustupaka: Teheran zahteva prvo ublažavanje sankcija, dok Vašington insistira da se najpre ograniči nuklearni program.

Mali smatra da je Tramp dodatno otežao pregovore postavljanjem ultimatuma od 24, 48 ili 72 sata, uz pretnje bombardovanjem. Američkom pregovaračkom timu, prema njegovoj proceni, nedostajalo je i stručnosti da pravilno proceni značaj pojedinih iranskih ustupaka.

Na odluku o pokretanju rata uticao je i brzi američki uspeh u Venecueli. Tramp je poverovao da sličan rezultat može da postigne u Iranu, a Netanjahu i drugi političari dodatno su ga učvrstili u tom uverenju.

Dalji tok sukoba mogao bi da zavisi i od demokrata, koji bi od januara trebalo da imaju većinu u Kongresu. Oni bi mogli da ograniče finansiranje vojnih operacija i tako otežaju nastavak rata.

Mali ipak ne isključuje mogućnost da Tramp iznenada proglasi pobedu i povuče američku vojsku, prepuštajući rešavanje iranske krize državama regiona, Evropi i Teheranu.

Takav potez omogućio bi mu da javno predstavi povlačenje kao uspeh. Alternativa bi bila nova eskalacija protiv države koja je već pokazala da može da ugrozi američke interese i izazove ozbiljne posledice po čitav Bliski istok.

Check Also

Moskva pred opasnim obrtom: Zapad sprema nešto mnogo gore od ulaska Ukrajine u NATO

Evropa ubrzano razvija nove vojne saveze i zajedničke odbrambene strukture koje bi mogle ozbiljno da …