
U Vašingtonu se razmatra diplomatski potez koji bi mogao da promeni odnose najvećih svetskih sila, ali sama mogućnost takvog dogovora već izaziva ozbiljnu zabrinutost među američkim saveznicima.
Predsednik SAD Donald Tramp, predsednik Rusije Vladimir Putin i kineski predsednik Si Đinping mogli bi da održe zajednički sastanak na marginama samita Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje (ATEŠ) u kineskom Šenženu.
Prema informacijama Volstrit džornala, Putin je takav susret predložio prethodnog meseca radi razgovora o okončanju sukoba u Ukrajini, ali konačan dogovor još nije postignut.
Američki spoljnopolitički analitičar Čarls Kupčan ocenio je u časopisu Foreign Affairs da Sjedinjene Države više ne mogu da obezbede globalnu stabilnost bez saradnje sa Rusijom i Kinom. Zbog toga podržava trilateralni samit čak i ako ne donese neposredne sporazume, jer bi prvi zajednički susret lidera tri sile mogao da postavi temelje drugačijeg međunarodnog poretka.
Takva mogućnost izazvala je uznemirenost u Evropi. Poljski ministar spoljnih poslova Radoslav Sikorski upozorio je na opasnost od ponavljanja konferencije na Jalti iz 1945. godine, kada su američki predsednik Frenklin Ruzvelt i britanski premijer Vinston Čerčil praktično prihvatili zahteve sovjetskog lidera Josifa Staljina za dominacijom SSSR-a u istočnoj Evropi.
Američki senator Kris Kuns poručio je da se o budućnosti Ukrajine ne može odlučivati bez Kijeva, optužujući Trampa da pokazuje slabost i nastoji da udovolji Putinu i Siju. Kupčan smatra da su takva upozorenja opravdana, jer američki predsednik ne sme da žrtvuje interese evropskih i azijskih saveznika radi dogovora sa autoritarnim liderima.
Ipak, nijedan američki predsednik ranije nije održao zajednički sastanak sa liderima Rusije i Kine. Kupčan smatra da ideološke razlike ne smeju da spreče velike sile da sarađuju u rešavanju međunarodnih kriza.
U tom kontekstu ponovo predlaže stvaranje neformalnog globalnog koncerta velikih sila, po uzoru na evropski sistem uspostavljen posle Napoleonovih ratova. Ovu ideju ranije je razvijao sa američkim diplomatom Ričardom Hasom.
Pored SAD, Rusije i Kine, u takvom mehanizmu mogli bi da učestvuju Indija, Japan, Evropska unija i predstavnici Afrike, Latinske Amerike, Bliskog istoka i jugoistočne Azije. Neformalni dogovori najuticajnijih država mogli bi da omoguće rešavanje pitanja oko kojih je Savet bezbednosti UN često paralizovan.
Međutim, Kupčan smatra da uslovi za takav poredak još ne postoje. Ruske vojne operacije u Ukrajini od 2022. godine, kineska podrška Moskvi i Trampova politika „Amerika na prvom mestu“ otežavaju uspostavljanje sistema zasnovanog na teritorijalnom statusu kvo, strateškoj uzdržanosti i diplomatskom rešavanju sporova.
Uprkos tome, Tramp bi mogao da stvori važan presedan. Njegov prošlogodišnji sastanak sa Putinom na Aljasci i dva ovogodišnja susreta sa Sijem imali su više simboličkih nego konkretnih rezultata, ali bi zajednički samit omogućio budućim američkim administracijama da nastave dijalog sa Moskvom i Pekingom.
Jedna od oblasti mogućeg dogovora jeste Korejsko poluostrvo. Južnokorejski predsednik Li Dže Mjung predstavio je u septembru pred Generalnom skupštinom UN plan da se primirje iz 1953. godine zameni trajnim mirovnim režimom, uz postepeno zamrzavanje i smanjivanje severnokorejskog nuklearnog arsenala i balističkih raketa.
Tramp je već pokazao interesovanje za novi susret sa severnokorejskim liderom Kim Džong Unom. Iako se Moskva i Peking nadmeću za uticaj u Pjongjangu, obe države zainteresovane su za regionalnu stabilnost, pa bi zajednička podrška zamrzavanju severnokorejskog nuklearnog programa mogla da bude prvi rezultat samita.
Mnogo teže pitanje predstavlja Ukrajina. Kupčan ocenjuje da Tramp nije pokazao dovoljno spremnosti da ograniči ruske mogućnosti za nastavak vojnih operacija.
Odbijao je pooštravanje sankcija Moskvi, razmatrao buduću poslovnu saradnju i dogovorio sa Putinom povećanje plasmana ruskog dizel-goriva na svetsko tržište, dok je novi paket sankcija koji je pripremio Kongres ostao bez njegove podrške.
Kupčan zaključuje da Tramp veću važnost pridaje snižavanju cena goriva nego ograničavanju ruskih finansijskih mogućnosti za nastavak sukoba.
Kina bi, međutim, mogla da odigra presudnu ulogu. Peking je najveći kupac ruske nafte i gasa, pruža Moskvi diplomatsku podršku i predstavlja glavnog dobavljača robe dvostruke namene, uključujući poluprovodnike i industrijske mašine značajne za rusku vojnu industriju.
Kupčan smatra da Kina podržava Moskvu i zato što sukob u Ukrajini odvlači američke resurse iz Azije, produbljuje neslaganja unutar NATO-a i jača zajednički nastup Rusije i Kine protiv zapadne hegemonije.
Ipak, tokom majskog susreta Tramp i Si izrazili su spremnost da razvijaju konstruktivne odnose strateške stabilnosti. Kineski predsednik mogao bi da doprinese tom cilju pritiskom na Putina radi smanjivanja napetosti.
Kupčan procenjuje da rusku poziciju otežavaju ukrajinski napadi na naftnu industriju i logističku infrastrukturu, nestašice goriva i robe, kao i veliki vojni gubici. Iznosi procenu da na istoku Ukrajine mesečno pogine ili bude teško ranjeno oko 35.000 ruskih vojnika, što bi Kremlj moglo da suoči sa odlukom o proširenju mobilizacije.
Prema njegovom predlogu, Vašington i Peking mogli bi da posreduju u sporazumu o prekidu napada na energetsku infrastrukturu, civilne ciljeve i trgovačko brodarstvo, uz međunarodni nadzor.
Od Moskve bi se istovremeno tražilo uzdržavanje od poteza koji bi mogli da prošire sukob na NATO, uključujući upade bespilotnih letelica, sabotaže i nuklearne pretnje. Poboljšanje trgovinskih odnosa sa SAD moglo bi da bude dodatni podsticaj za ustupke.
Drugi veliki problem predstavlja sukob SAD sa Iranom, koji je izazvao regionalnu nestabilnost, rast cena nafte i poremećaje pomorskog saobraćaja kroz Ormuski i moreuz Bab el Mandeb.
Kupčan navodi da Kina nastavlja da kupuje iransku naftu i pruža Teheranu vojno-obaveštajne informacije i robu dvostruke namene, dok Rusija obezbeđuje satelitske podatke, municiju, tehnologiju bespilotnih letelica i logističku podršku.
Moskva ima ekonomsku korist od skupih energenata, a obe države politički profitiraju od američkog angažovanja koje produbljuje podele unutar SAD i NATO-a. Međutim, Kina kao najveći svetski uvoznik nafte trpi posledice visokih cena, smanjenih rezervi i usporavanja globalne trgovine.
Zato Kupčan smatra da bi Si mogao da pristane na ograničavanje tehnoloških isporuka Iranu i pomogne da Teheran ublaži zahteve za povlačenje američkih snaga iz Persijskog zaliva, oslobađanje zamrznute imovine i ukidanje sankcija. Vašington bi određene ekonomske olakšice mogao da prihvati u okviru sporazuma kojim bi se ograničile iranske nuklearne ambicije.
Posebno važno pitanje predstavlja kontrola nuklearnog naoružanja. Poslednji američko-ruski sporazum Novi START, poznat i kao START III, istekao je u februaru, čime su prestala da važe ugovorena ograničenja strateških arsenala, kao i mehanizmi inspekcija, razmene podataka i obaveštavanja o nuklearnim vežbama.
Tramp je u oktobru predložio da ova tema bude uključena u trilateralne pregovore. Kina je godinama odbijala učešće jer je njen nuklearni arsenal bio znatno manji od američkog i ruskog, ali sada ubrzano povećava svoje kapacitete.
Prema prognozi Pentagona koju navodi Kupčan, Kina bi do 2030. godine mogla da raspolaže sa više od hiljadu raspoređenih nuklearnih bojevih glava, približavajući se američkom i ruskom nivou od približno 1.800 bojevih glava po državi.
Napetosti oko Tajvana i Korejskog poluostrva dodatno povećavaju rizik od sukoba. Kupčan zato predlaže redovne trilateralne konsultacije o nuklearnim arsenalima, vojnim kontaktima, kriznim komunikacijama, obaveštavanju o vežbama i sprečavanju širenja oružja za masovno uništenje.
Pored toga, lideri bi mogli da razgovaraju o trgovini, energetskoj bezbednosti i regulisanju veštačke inteligencije, ali bez pokušaja da sva pitanja reše istovremeno.
Kao jednostavnije oblike saradnje Kupčan predlaže zajedničku medicinsku misiju SAD, Rusije i Kine u Demokratskoj Republici Kongo radi borbe protiv ebole ili humanitarnu pomoć Jemenu i Pojasu Gaze.
Ipak, upozorava da bi Trampova želja za diplomatskim uspehom mogla da dovede do prevelikih ustupaka Moskvi i Pekingu, posebno posle teškog poraza njegove stranke na američkim međuizborima.
Najveća opasnost bio bi zatvoreni dogovor o Ukrajini koji bi naknadno bio nametnut Kijevu i evropskim saveznicima. Vašington bi morao da zadrži i dosadašnju poziciju prema Tajvanu, jer bi ustupci koji ugrožavaju saveznike mogli da potvrde evropske strahove od nove Jalte i oslabe globalni sistem odvraćanja.
Kupčan smatra da je prerano i za potpuno ukidanje Putinove diplomatske izolacije, dok bi odnosi sa Pekingom morali konačno da donesu konkretne rezultate.
Iako zajednički samit Trampa, Putina i Sija ne garantuje novu epohu saradnje, njegovo održavanje moglo bi da postavi temelje stalnog dijaloga tri najveće sile, čiji bi dugoročni značaj bio u smanjivanju opasnosti od njihovog direktnog sukoba.
Borba Info Vesti